Svetost nije rezervirana, kako se to obično krivo misli, samo za osobe posvećenog života, pape, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice - na svetost su svi pozvani i moguće ju je ostvariti i u bračnom i obiteljskom životu. 

U tijeku je pohod relikvija sv. Terezije od Djeteta Isusa te sv. Ljudevita i Marije Azelije Martin, njezinih roditelja Hrvatskoj. Sutra i prekosutra relikvije će biti u Karmelu u Mariji Bistrici te će biti izložene vjernicima na čašćenje prema sljedećem rasporedu.

Relikvije dolaze povodom proslave 100. obljetnice kanonizacije Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica i 10. obljetnice kanonizacije njezinih roditelja, Ljudevita i Azelije Marije Martin, koje su se navršile 2025. godine.

Tom prigodom donosimo intervju o beatifikaciji Terezinih roditelja koji govori o braku kao pozivu na svetost (30.11.2008.).

RIM (Zenit) - U svrhu naglašavanja da je brak poziv na svetost, Crkva će se spomenuti slavlja blaženih Louisa Martina i Marie-Zelie Guerin, roditelja svete Terezije, na dan obljetnice njihovog vjenčanja. Martinovi su beatificirani prošli mjesec u Lisieuxu kao drugi oženjeni par kojeg je Crkva uzdigla na čast oltara. Razgovarali smo s Evom Carlota Rava, redovnicom i  profesoricom teologije na Papinskom Lateranskom sveučilištu, o beatifikaciji i što ona znači za oženjene parove diljem svijeta.

Pitanje: Koje je značenje beatifikacije roditelja mlade svetice?

Rava: Prvo moramo pojasniti - kao što je učinjeno u nekoliko prigoda - da osnova beatifikacije Terezinih roditelja nije svetost njihove kćeri nego herojske vrline koje su imali u svojim životima kao supružnici i roditelji. Međutim, beatifikacija supružnika Martin ukazuje na važnost obiteljskog okruženja i konkretnog obrazovanja koje su pružili svojoj djeci - cjelovito obrazovanje potvrđeno životom u vjeri, prenošeno riječima, ali prije svega svakodnevnim primjerom. Ako je, kao što je rekao papa Pio XI., Terezija "najveća svetica modernog vremena", to je djelomično objašnjeno izuzetnim ocem i majkom koje je imala.

Pitanje: Vi ste bili u Lisieuxu na dan beatifikacije. Što nam možete reći o tom svečanom trenutku u usporedbi s drugim beatifikacijama kojima ste prisustvovali?

Rava:  Imala sam tu milost da mogu otići u Lisieux na beatifikaciju i mislim da će radost toga dana zauvijek ostati u onima koji su bili prisutni. Iako sam bila na drugim beatifikacijama, to je uvijek bilo u Rimu. Ovo je bilo prvi puta da mogu biti na blagoslovljenom mjestu, gdje su oni stvarno živjeli i to je ovaj čin učinilo još intimnijim. Ono što me najviše impresioniralo je obiteljska atmosfera tog dana: Tamo su bili ljudi iz različitih mjesta i kontinenata, ne samo iz Europe nego i iz Afrike i Azije - svi ujedinjeni zajedničkim štovanjem Terezije i njenih roditelja, kao i mnogi mladi ljudi i oženjeni parovi s djecom. Činilo se kao da je to slavlje jedne velike obitelji. Uz to taj dan je bio prekrasan, uistinu pravi proljetni dan, onakav kakav bi se sviđao Tereziji.

Pitanje: Zašto ima malo svjetovnih i oženjenih svetaca?

Rava: Tijekom prvih stoljeća Crkve bilo je laika, mladih ljudi različitih profesija, obitelji prepoznatih kao svetaca, kao što je sveta Cecilija, njen suprug Valerian i njezin šurjak; ili sveti Vitalis i njegova žena sveta Valeria te njihovi sinovi, Gervazije i Protazije, mučenici. Međutim, tijekom stoljeća, iako je svetost uvijek bila univerzalno zvanje, u pastoralnoj praksi cijenilo se povlačenje iz svijeta, prakticiranje čistoće, siromaštva i poslušnosti te priznavanje tih vrlina kao stanja savršenosti.

Laik, na stupnju na kojem je on uronjen u svijet i ima obaveze svjetovnog karaktera, izložen je manje napornom i posvećenom kršćanstvu.
U povijesti duhovnosti, samo je slučaj sa svetim Franjom Saleškim i kasnije svetom Terezijom da je u pastoralnom redu, svetost sve više bila univerzalni poziv namijenjen svima i dostupan svima. To je "novost"  II. Vatikanskog koncila.  Počevši s papom Ivanom Pavlom II., Crkva je postala vrlo zainteresirana za promicanje laika koji su živjeli kršćansku vjeru preuzimajući (i izvršavajući) sve svoje svjetovne obveze na herojski način. Vjerujem da to djelomično objašnjava mali broj (laika) svetaca i blaženika.

Pitanje: Koji pozitivni utjecaj bi model supružnika Martin mogao donijeti?

Rava: Općenito, blaženici i sveci se u liturgiji slave na dan njihove smrti. S beatifikacijom supružnika Martin, Crkva je prvi puta odlučila da sjećanje na te supružnike neće biti dan njihove smrti već dan njihovog vjenčanja. Smatram da time Crkva želi naglasiti važnost bračnog zajedništva kao načina posvećenja i izvora uzdignuća društva. Iako su Martini živjeli u povijesno drugačijem vremenu i okolnostima koje se veoma razlikuju od naših, njihovo iskustvo je primjer za nas u mnogim pogledima. Prije svega, oni nas uče istinu Isusovih riječi: "Tražite najprije Božje kraljevstvo i  pravdu njegovu i sve drugo će Vam se nadodati". Uistinu, oni su iskusili sreću duboke supružničke i obiteljske kršćanske ljubavi i imali su unutrašnju snagu koja je potrebna da se suoče sa svim žrtvama. Usprkos gubitku četiriju male djece, usprkos teškoća i zahtjeva prijeko potrebnog rada da bi prehranili obitelj, te ozbiljnih bolesti - ona je umrla od raka u dobi od 46 godina, a njen suprug, tada udovac, patio je od cerebralne arterioskleroze - ljubav, povjerenje i zahvalnost među njima samima i prema Bogu uvijek su prevladali.

Primjer za nas je način na koji su usklađivali i na koji su se suočavali sa zahtjevima često iscrpljujućeg rada s obitelji, s ljubavlju obrazujući svako svoje dijete čvrstim stavom prema vjerničkoj praksi u svrhu prevladavanja svih prepreka. Štoviše, supružnici Martin pokazuju da obitelj nije ograničena sama na sebe, već je otvorena prema drugima. Oni su pokazali brižnost i pomagali svima onima koji su s njima bili u dodiru; ženama radnicama koje su radile za obiteljski posao, domaćim slugama, siromašnima u gradu. Osim toga oni su svjedočili svoj kršćanski duh živeći u teškim vremenima francusko-njemačkog rata koji je utjecao na Alencon (pokrajina u Francuskoj) i njegovu okolicu, s domoljubljem i samilošću, bez mržnje.

Louis Martin i Marie-Zelie Guerin mogu osvijetliti i dati snagu kršćanskim supružnicima i roditeljima da učine svoj bračni život izvorom radosti i putem svetosti. Oni svjedoče činjenicu, da kada je kršćanska obitelj oživljena međusobnom ljubavlju ona postaje mjesto gdje svi - roditelji i djeca - mogu rasti i razvijati se do točke postizanja svetosti i tako dati nezamjenjiv doprinos društvu i Crkvi.

(Prevela: prof. Sandra Piskač)