Zajedno na istom putu...

Onima koji se vole pripada nebo.
Ako živite u ljubavi,
vi ćete ostajući na zemlji
biti zajedno u nebu.

Sretan brak.
Sretan zajednički život.
Doista veliko čudo.
Tajna ljubavi
između dvoje ljudske djece,
za koju možemo samo zahvaljivati.

Phil Bosmans

___________________________________________

Danas se, više nego ikad, govori o tome da su brak i obitelj u krizi. Puno se govori o problemima vezanim uz brak. Sve više mladih ljudi se ne odlučuju za bračni život, mnogi pak koji ipak žive zajedno, makar nevjenčani, ne žele imati djece, ne žele prihvatiti odgovornost. Materijalni uvjeti za život u dvoje sve su teži: od stana do radnog mjesta. Država i njene institucije, čini se, ne čine dovoljno kako bi braku i obitelji dali važno mjesto u društvu te promicali bračne i obiteljske vrijednosti i materijalno pomagali one koji žive obiteljskim životom.

Mediji agresivno propagiraju uživalački mentalitet, život bez žrtve i odricanja, bračna nevjera nije ništa skandalozno već poželjno i znak da je netko moderan, ljudska seksualnost svodi se na objekt vlastitog zadovoljstva bez odgovornosti za drugoga, na rastavu se gleda kao na normalan i najprikladniji način rješavanja teškoća u braku itd.

Ako se osvrnemo oko sebe i promotrimo bračne parove u našoj neposrednoj okolini, vidimo da je sve manje brakova koji dobro i skladno funkcioniraju, koji su sretni, a sve više onih koji se održavaju tek silom inercije i u biti su sivi i nesretni…

Nasreću, nije sve tako crno i pesimistično. Ima mnogo parova koji su sretni i brakova koji su kvalitetni. Koliko je god žalosno i zabrinjavajuće da se mnogi parovi rastavljaju (prema statistikama gotovo svaki 4. brak u Hrvatskoj se raspada, dolazi do rastave), s druge strane činjenica da mnogi u braku prožive 40, 50, 60 pa i više godina govori o tome da je moguće ostati u braku sve do smrti, usprkos toga što nije uvijek lako i jednostavno - da je on ostvariv i moguć.

___________________________________________

Vjenčanje je čin, a brak je nerazrješivo zajedništvo muškarca i žene koje je zaživjelo u trenutku vjenčanja, iz kojeg može, ako za to postoje tjelesni, duhovni, duševni, društveni i ekonomski uvjeti, nastati novi život.

* * * * *

Potreba za brakom nije nikakva usputna želja nego čovjekova iskonska potreba da u drugom čovjeku traži sebe, prepozna sebe, da mu se stavi na raspolaganje, da mu pomogne, da ga usreći.

* * * * *

Brak je ustanova koja se kroz povijest pokazala spasonosnom za obitelj, roditelje, muževe, žene i nadasve djecu. O njegovu preživljavanju i funkcioniranju ovise zdravlje i uspjeh pojedinca i ljudskog društva.

* * * * *

Brak zadovoljava dubinsku ljudsku čežnju: biti voljen i moći voljeti. Samo sredina u kojoj se razvija osjećaj prihvaćanja i darivanja omogućuje nesmetan rast i razvoj ljubavi; sve drugo je avantura.

* * * * *

Bračna ljubav pred Kristom i u Kristu međusobno obećana iskupljuje i posvećuje bračne drugove. Stoga je sakramenat ženidbe veliko otajstvo, vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi.

* * * * *

Sakramentom ženidbe Bog daje snagu supružnicima da žive po Kristovu nadahnuću. Rekavši "da" jedno drugome, tim istim "da" obratili su se i Bogu i cijeloj njegovoj zamisli o čovjeku i svijetu.

* * * * *

Supružnici se prilagođuju jedno drugome u dinamici bračnog života: promiču moralno i duhovno sazrijevanje, te unapređuju bogatstvo svojih osobnosti.

* * * * *

Božja milost koja se prima sakramentom ženidbe nije nešto apstraktno i neuhvatljivo, nego suptilno duhovno prožimanje cjelokupnog međuodnosa supružnika.